Bol

Negdje između sna i jave, čuše je.
Čuše njen urlik, njeno zavijanje – poziv.
Ćutiše oni njenu bol, grozomornu bol, 
Prolaziše im kroz tijela kao da je njihova,
U naletima grčevitim,
Stežuć’ im se oko srca,  poput užarenih obruča.
Sad već potpuno budni, ujediniše se,
Stavivši svoja srca uz njeno – postadoše jedno,
Bol se povlačiti stade, tamu pobjediše svjetlost.