Uncategorized

Bol

Negdje između sna i jave, čuše je.
Čuše njen urlik, njeno zavijanje – poziv.
Ćutiše oni njenu bol, grozomornu bol, 
Prolaziše im kroz tijela kao da je njihova,
U naletima grčevitim,
Stežuć’ im se oko srca,  poput užarenih obruča.
Sad već potpuno budni, ujediniše se,
Stavivši svoja srca uz njeno – postadoše jedno,
Bol se povlačiti stade, tamu pobjediše svjetlost.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s