Moje pjesme, moji snovi

Svjetlost

 

Tiho je dogorjevao,
Nemajuć’ više snage da održava svjetlost, koju nesebično davaše.
Mnogi njegovim putem prolaziše,
No, rijetko tko zaustaviše se, da mu plamen sačuvati pomogne.
Tad stadoše jedna duša mala pred njega,
Primijetivši da na odlasku je, brzo pružiše mu svjetlosti malo svoje,
Nježno mu stade šaputat’ riječi ljupke, pa sad svijetle u dvoje.

Advertisements

2 thoughts on “Svjetlost

  1. Nebeski. Tvoje kratke priče me svaki puta iznova duboko dotaknu i daju toplinu mom usamljenom srcu. Točno mogu osjetiti i ući u riječi koje tako vješto slažeš. Projeciraš sebe, svoju esenciju postojanja, u sve tekstove koje pišeš. Daleko više od samih osjećaja. Ma prepoznao bi te među tisućama ostalih…
    Sve je po “pravilima” zapisanim negdje tamo daleko, a prava je ljepota u svemu ovome što ni ne razmišljaš o tome. Zakoračila si u umjetnost. Mislim pravu umjetnost i to ne bi olako rekao nikome.

    Molim te napravi knjigu, zbirku ovoga ovdje. Ne prihvaćam nikakve izlike. 🙂

    Liked by 1 person

    1. Nikola moj, da sad smišljam savršenu repliku na ovo Tvoje , ha , ne bih je našla. Zato od srca zahvaljujem i citiram Tvoje “Simplicity is divinity”. ^^ ❤

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s